Najsrećniji na svijetu
Kako živi grad čiji su stanovnici dva puta zvanično proglašeni najsrećnijim na svijetu? Odgovor je jednostavan: jednostavno! Više cijene praktično od luksuznog, bicikl od automobila, prirodu od šopinga, imaju mnogo više od drugih evropljana, ali smatraju nepristojnim da to pokažu, žive u bajkovitom gradu koji se dobro stara o stvarima i ljudima.
Od oko 5,6 miliona stanovnika Kraljevine Danske, najmanje skandinavske zemlje, u Kopenhagenu živi oko 1,2 miliona. Grad Andersena, magičnih bijelih noći, parkova i jezera, unutar kojeg nezavisno živi i slobodni grad Kristijanija…
Kopenhagen djeluje previše dobro da bi bio istinit.Građen po mjeri čovjeka, na dobrom glasu zbog fantastične arhitekture i odličnog urbanističkog plana, ogromnih zelenih površina sa najvećom saobraćajnom gužvom na biciklističkim stazama širokim kao ulice – sve to čini Kompenhagen bliskim utopističkom idealu savršenog grada. Uprkos tome što zima traje duže od sva tri preostala godišnja doba zajedno, žitelji Kopenhagena se sa pravom osjećaju najsrećnijim od stanovnika svih gradova na svijetu. To je dva puta potvrdilo istraživanje njujorškog Kolumbija univerziteta rađeno za UN. Uzrok njihove sreće nije samo u visokom standardu, izvanrednom obrazovnom i socijalnom sistemu, već i u mentalitetu – jednostavno nemaju velike prohtjeve. Osim možda za malo više sunca. Žive u ekonomiji koja bilježi stalni rast, rade u atmosferi relaksirane hijerarhije gdje su svi na ti, a petkom je tradicija zajednički doručak zaposlenih sa rukovodiocima. Ne vole kredite, iako je kamata oko 3%; banke umjesto kredita građanima nude kurseve kako da upravljaju svojim novcem, a koncept ” dozvoljenog minusa ” uopšte ne razumiju.
Zelena prijestonica Evrope
Kopenhagenu je 2014 pripala i titula Zelena prijestonica Evrope, a časopis “Monocole” ga je, između ostalog i zbog toga, dva puta izabrao za svetski grad najpogodniji za život. U milionskom gradu sve nekako teče lako, bez nervoze i prijatno, a dok se u kolonama vraćaju sa posla na svojim biciklima, Danci će biti dovoljno raspoloženi da mahnu turistima koji krstare gradom . A turi